Ne gazi ćirilicu
Ne gazi ćirilicu
Došlo je vreme da i ja kažem koju reč o onome o čemu se u poslednje vreme sve više govori. Na žalost, oni koji govore samo otvaraju usta i puštaju reči da izađu bez prethodnog razmišljanja. Ali hajde da malo ipak razmišljamo, makar i pogrešno.
Teško mi je da poverujem da se tolika frka pravi oko ćirilice koja se uči još pre polaska u prvi razred. Zbog čega sam zbunjen? U vreme kada sam učio da pišem u školi su me učili oba pisma, i ćirilično i latinično. Takođe sam učio i štampana i pisana slova a učio sam i još neke jezike i pisma koja oni koriste. Na časovima srpskog jezika se jasno znalo da se u prvom razredu uči ćirilica a u drugom latinica, i to u prvom polugodištu štampana slova a u drugom pisana. Zbog čega je cela država uporna da ostane na nivou pismenosti prvog razreda osnovne škole? Koliko se sećam, oko dvehiljadite godine se pojavila grupa ljudi koji su se veoma uplašili da će zbog novih tehnologija latinica prevladati potpuno istisnuti ćirilicu iz upotrebe. Primetio sam da su to većinom ljudi koji su do tada krivili stripove za neobrazovanost naroda, mada mi nikada neće biti jasno na osnovu čega su došli tog zaključka. E ovi ljudi, koji su se bojali za "budućnost svoje dece", su se udružili i osnovali neki svoj pokret. Taj je pokret je veoma predano počeo da ispisuje parole po svim ulicama, kulturnim zgradama i javnim zgradama ne razmišljajući da uklanjanje natpisa mora da košta. Ili su možda i znali? Najčešća parola je bila poznato "Ne gazi ćirilicu", koja se nalazila na trotoarima i ljudi su valjda trebali da je zaobiđu ili tako neku ludost da naprave. Kažem ludost zato što mislim da je trotoar za hodanje a ne za obilaženje ili preskakanje, a druga je ludost što se ovaj natpis mogao videti i na zidovima i veoma visokim mestima. Ipak, ovaj pokret nije nikada kažnjen za vandalizam već je u novi ustav, koji se tih dana spremao, stavljena stavka da je službeno pismo u Republici Srbiji ćirilica. Ovom jednom rečenicom je latinica apsolutno i trajno izbačena iz upotrebe u svim zvaničnim dokumentima. Sada razmislite da je najnormalnije da svako ko hoće da napiše neki tekst i da bude ozbiljno shvaćen mora koristiti službeno pismo jer će u suprotnom izgledati kao neozbiljni amater. Brzo se desilo to da su ljudi ćirilicu prihvatili kao jedino srpsko pismo a latinicu kao nešto strano. Druga strašna činjenica je da kada pitate ljude odakle onda latinica u srpskom jeziku, oni odgovaraju da se to desilo zbog nacionalnih manjina. Zamislite sada moj strašan vrisak u glavi. Havala Bogu da se prava manjina poštuju u Srbiji, i ovo neću dovoditi u pitanje jer je potpuno druga tema, ali manjine nikako nemaju apsolutnu vlast pa da mogu tako nešto da uvedu. Ne samo da nemaju moć za tako nešto, već je i potpuno nelogično. Srpska latinica je potpuno unikatna i drugi jezici je ne koriste. Istina većina slova se podudara ali svako pismo ima neki znak po kojem se zna da je to pismo određenog jezika. Logično je da ako neko želi da nametne svoj jezik ili svoje pismo da će nametati baš taj jezik odnosno pismo. Niko neće nametati drugome kulturu koja podseća na njegovu već će uvek nametati samo ono što je njegovo.
Zanimajući se za ovo, naišao sam na tekstove gde se govori da je srpski narod bio pismen i pre ćirilice. Kada kažem da je narod bio pismen, mislim na to da su se pisale knjige na srpskom. Znate li koje se pismo koristilo? Latinica. Znači ipak nije tuđa. Pa zašto se onda odbacuje? Zaista nemam pojma. Ali jedna stvar mi je jasna. Jezik predstavlja određeni narod, tj. njegovu kulturu jer je jezik kulturološka tvorevina. Pismo je naravno deo jezika. Sve što se napiše određenim pismom tj. određenim jezikom, pripada narodu čiji se jezik koristi. Ako odbacite bilo koje od dva srpska pisma, odbacićete sve što je do tada stvarano i pisano tim pismom. Od ovakvog odbacivanja neko verovatno ima neku političku korist, ali taj sigurno ne razmišlja da zbog nekoliko jabuka seče celo stablo. Nemojte se odricati onoga što je Vaše samo zato što neko drugi od Vas to traži. Poštujte i volite sebe i svoju kulturu pa ćete brzo početi da volite i druge ljude i poštujete druge kulture.